LEKTIRE

VLAK U SNIJEGU                                                                                                                                                            Vlak u snijegu  poznato je djelo hrvatskog književnika Mate Lovraka koji je najveću popularnost stekao zahvaljujući dječjim romanima od kojih je drugi, no ne i manje popularan,  Družba Pere Kvržice . Radi se o slavnim djelima prema čijem su sadržaju 1970. godine snimljeni popularni filmovi. Iako je  Vlak u snijegu  dječji roman, obilje pouka koje u njima pronalazimo može koristiti i odraslima jer djeca ponekad imaju najbolja rješenja za svakodnevne probleme. Od samog početka ova krasna priča daje naznake zanimljivog štiva koje će svaki čitatelj pročitati s oduševljenjem čak i ako je upoznat s radnjom djela prije čitanja. Upoznavanje ove prekrasne družine i okoline u kojoj provode najviše vremena ukazuje na njihove karakterne raznolikosti. Neki od njih su radišni i marljivi, a neki su spori ili lijeni, ali svi

MALI PRINC   Antoine de Saint-Egziperi     Kratki sadržaj: Pisac je sa šest godina nacrtao Zmijskog cara  kako guta slona. Odrasli su mu govorili da liči na šešir i da se okani crtanja. Odlučio je postati pilot. Jednom dok je letio nad Saharom, avion mu se pokvario. Pokušao je popraviti avion, a imao je vode za osam dana. Zaspao je. Probudio ga je glas koji je tražio da mu  nacrta ovcu. Prva tri puta kada je crtao dječak nije bio zadovoljan. Četvrti put je nacrtao kutiju i rekao da je u njoj ovca. Taj glas je bio Mali princ. Mali princ je rekao da je sa drugog planeta. Pisac je zaključio da je sa asteroida B-612. Dječak je otkrio da je njegova planeta mala i da na njoj rastu baobabi. Mali princ je upitao da li ovce jedu grmlje. Pisac mu je odgovorio da jedu. Princ zaključi da onda jedu i cvijeće. Mali princ je imao ružu. Ona je zahtijevala da bude pod staklenim zvonom. Jako ju je volio. Iz prinčeve priče pilot je shvatio da j

PATULJAK VAM PRIČA    AHMET HROMADŽIĆ Tajna neobičnog jezera (ili kako je nastala ova knjiga) – Naša je šuma puna tajni i čudnih stanovnika koje nikad niko neće uspjeti sakupiti na jedno mjesto i izbrojati. Tako je Ljiljanov otac počinjao svoje priče o planini koja se prostirala iza sela, u nedogled prema moru. Pričao ih je često, naročito zimi, pored toplog ognjišta dok je napolju padao snijeg i gladna zvijer tražila sklonište. Ljiljan je pažljivo slušao očeve priče, a poslije toga kovao smione planove kako će obići čitavu planinu i zaviriti tamo gdje niko nije zavirio, Ako još uspije da pronađe patuljka Zlatibora, (o kome je otac često, govorio) i da se sprijatelji sa njim, onda će mu sva vrata biti otvorena. Često i znatiželjno je posmatrao visoke planinske vrhove na kojima su se odmarali oblaci i pitao se: – Gdje li se zapravo nalazi taj Zlatibor? I ko ga uopšte može pronaći u tolikoj planini? To su bila pitanja na koja mu niko nije mogao dati pouzdan odgovor, čak